Živim u vakumu od oko godinu i pol i čudi me što se moram svesti na jednu točku u vremenu.
2016. je gotova. Već smo duboko zakopani u 2017. Neki dan me tako iznenadilo, i u to snažno uvjerilo, kad mi je netko rekao da je bliži idući Božić od početka ove godine. Iskreno sam se začudila, bila sam doista zbunjena. Ne sjećam se ide li to uvijek tako. Ostajem li uvijek dugo vjerna godini prije i odbijam prihvaćati novu? Kada gledam datume, ugodu i sigurnost mi pruža brojka 2016. To je moje vrijeme, pomislim. Tako se orijentiram i onda primjetim da je uz nju riječ "veljača". I onda se sjetim: to je prije više od godinu i pol dana. Moja sadašnjost je postala prošlost, i to se uopće ne događa onako organski i neprimjetno kako sam mislila. Živim, a vrijeme ne brza i ne prestiže me, već ga svaki dan primjećujem i dišem. Zanima me hoće li uvijek biti tako ili je to faza u poimanju svoje okoline.
Zbunjena sam,
♡ Vinka
