Dobro sam

Nemam mjesta u glavi. Donekle; donekle i imam, ali odgađam organizirati taj ormar.

Nakupilo se smeća, ali ne nosim ga van.

Čekam, umjesto da krenem. Igram igrice i oklijevam. Smeće me zaokupilo. Čini se da nemam toliko snage koliko mislim da imam. Zašto?

4:2. Lijepi životni 50:50. :-)

Al nekad zada i 3:0.

Vinka 

♡

Dobri učinci psihoterapije i kako joj pristupiti - Bebi Dol objašnjava

Ja ne znam više koji je stav u društvu uvriježen o psihoterapiji. Vidim, ljudi idu, čekaju u redu, ulaze i izlaze, a šta se u sobi dogodi, Bože sačuvaj. Ja imam iskustva s tim i bilo mi je lijepo. Razmišljam da opet počnem ići jer je dobro kad se s nekime popriča, um se raščisti, i nakon izađem zadovoljna i s nekim unutarnjim mirom. Čini mi se da se odlazak psihijatru smatra krajnošću, predajom u jednom drugom smislu nego što zapravo jest. To je uistinu predaja sebi u cjelosti, svim svojim mislima i zakutcima, predaja tome da vas misli više ne more i ne izjedaju, da ih ne potiskujete. Dobro je to, jer kad je već tu, pa tu je - nema šta. Onako, sve to imam u sebi, čuvam to i ne dajem da ispliva na površinu, pa šta se čudim šta me tjeskoba zeme ili mislim da sam neiksren/a prema drugima i sebi, skrivam nešto, a nema bjega. Tu onda lijepo na Rebro/Klaićevu (super odjel za djecu, kojoj je to nekad najpotrebnije, i tinejdžere). Rebro je više onako medicinski, kolko se sjećam, reci pa pišem, a u Klaićevoj lijepo posmatraju, prožvaću šta kažeš pa se trude da reagiraju (istina je da sam tamo bila u mladosti, pa ne znam točno kakav je odjel za odrasle, i ima li ga uopće). Također, lijepo je netko reko: "Nije svaki psiholog/psihijatar za svakoga." Ko ljudi, prijatelji, suradnici, treba se naći nekog s kim ima kemije, da se tu ne udara o šuplji zid, pa se čudi što terapija nije za tebe. Ali, također je rečeno: "Treba samo početi." To se malo krši s ovim 'nađi pravog' ali prvi susreti su ipak formalni i način da objektivno sagledaš zbog čega ste zapravo tamo, da ne ostane samo u glavi, već prvi put to naglas u detalje pričaš. Ta formalnost pridonese jer ostavi dojam profesionalne razmjene između doktora i pacijenta u kojem se ne osuđuje. Neće ti se doktor zbog hemoroida smijat, neće ni psihijatar zbog depresije... Naravno, nema potrebe da dijagnoza bude tako drastična, medicinske dijagnoze ne mora uopće biti, ali zato se i zovu duševne bolesti: važno je uskladiti zdravlje duše, misteriozne nutrine, s tijelom, jer šta osim te dvije stvari imaš: ako osjećamo da nam je duša u kaljuži, onda smo upola bolesni...
Tako ja mogu satima naglabat.

Uoči neke opće dezinformiranosti o ovoj temi, kad je potrebno zatražiti pomoć dok nam se govori da je to znak slabosti - a slabost i osjećaj bespomoćnosti si zapravo sami stvaramo zatvaranjem i potiskivanjem - bilo mi je drago pronaći da je netko još 2004., u Srbiji, na sad ugašenom programu Art TV, progovorio o toj temi i ponudio koristan arsenal podataka i primjera za kad i kako pristupiti psihoterapiji, i to u opuštenom, probavljivom formatu. Bebi Dol, divna pjevačica, razgovara sa dugogodišnjim prijateljem Nenadom Adamovom, koji radi kao psiholog u Kikindi, i zajedno otkrivaju da je terapija dobar i pristupačan alat koji nam bitno može 'posložiti stvari' u današnjem užurbanom i zbunjujućem svijetu. Dugo nisam vidjela ovako konkretnu, iskrenu i nadasve zabavnu i uspješnu demistifikaciju neke ovako složene pojave... Molim, pogledajte...

Raspravu je ljubazno u pet dijelova 2009. objavio YouTube korisnik mlaaden.

♡ Vinka

Kikiriki keksići bez dodanog šećera

Velik dio moje prehrane se vrti oko izbjegavanja dodanog šećera. Kad se negdje dotaknem te teme, skoro svatko kaže: "Ja to ne bi mogao/mogla, obožavam slatko!"
Vjerujte, i ja.
Ono što ne jedem, dodani šećer u slatkišima i nekim slanim stvarima, ne jedem, a ono što jedem - jedem na tone.
Ponekad si to zamjerim, a ponekad se dobro osjećam jer znam otkud sve što pojedem dolazi i od čega se sastoji. Tako su mi i ovi keksi odmah zapali za oko kad sam vidjela koliko malo sastojaka imaju, koliko su jednostavni, i koliko korisnih i zdravih sastojaka ide u njih. Osvježenje je bilo i to što su, za razliku od mnogih recepata bez šećera, jako hrskavi.
Jedete, a ne vjerujete. Moć meda i kikirikija.

Ovaj recept je adaptiran s posta JoyFilledEats.com, koji su koristili želatinu, koju nisam imala, i zaslađivač za koji nikad nisam čula 😂😂

Hrskavi keksi od kikirikija

🕔 25 min | 👐 10 min |🔥14-15 min (176°C)

1. U multipraktiku izmiješati kokosovo ulje, bilo hladno ili toplo, maslac narezan na komadiće, brašno (ja sam imala pirovo), kokosovo brašno i 2-3 žlice meda.

2. Koristila sam Gud kikiriki, koji ne znam dal je dostupan u Hrvatskoj, ali smo pokupili 400 g na bengi na povratku iz Sarajeva 😂 Super je bogatog okusa, šta je vjerojatno zbog količine soli - inače piše da kikiriki ima oko 1 gram soli na 100 grama, a ovaj se može pohvaliti s 2. Zato sam potrebnih sto grama stavila u meku krpu i malo protrljala, da upije suvišnu sol...

3. Staviti kikiriki u multipraktik i izmiješati s ostatkom sastojaka. Fora je i da ostane malo hrskav, ne mora se ful usitniti.

4. Dodati jaje i prožeti. Smjesa će postati malo mekša, ali ne preljepljiva, može se žlicom stavljati na pleh. Ja ih onda samo utisnem žlicom da se sravnaju, a vi se možete igrati i s modlicama, oblicima itd...

5. Peći 14-15 minuta na 176°C. Trebali bi se brzo ohladiti - od početka su čvrsti.

Tako, nadam se da će nekome recept poslužiti. Istina je da su malo jačeg okusa, zbog meda koji se peče na visokoj temperaturi, ali ključ je u tome da fakat bude 14 ili 15 minuta. Želim vam uživanciju ovih blagdana, svako dobro familiji i sretno s kulinarskim pokušajima koji će zasigurno zamirišati i obradovati ukućane!

Sve najbolje,

♡ Vinka

Sadašnjost postaje prošlost

Živim u vakumu od oko godinu i pol i čudi me što se moram svesti na jednu točku u vremenu.

2016. je gotova. Već smo duboko zakopani u 2017. Neki dan me tako iznenadilo, i u to snažno uvjerilo, kad mi je netko rekao da je bliži idući Božić od početka ove godine. Iskreno sam se začudila, bila sam doista zbunjena. Ne sjećam se ide li to uvijek tako. Ostajem li uvijek dugo vjerna godini prije i odbijam prihvaćati novu? Kada gledam datume, ugodu i sigurnost mi pruža brojka 2016. To je moje vrijeme, pomislim. Tako se orijentiram i onda primjetim da je uz nju riječ "veljača". I onda se sjetim: to je prije više od godinu i pol dana. Moja sadašnjost je postala prošlost, i to se uopće ne događa onako organski i neprimjetno kako sam mislila. Živim, a vrijeme ne brza i ne prestiže me, već ga svaki dan primjećujem i dišem. Zanima me hoće li uvijek biti tako ili je to faza u poimanju svoje okoline.

Zbunjena sam,

♡ Vinka

Hvala ti, ljeto 2017.

Danas sam čula izraz "ljeto ljubavi". Jedan ga je američki direktor kablovske tvrtke koristio kako bi opisao ljeto 1997. Nešto me privuklo u tim riječima, odmah sam ovo ljeto počela poistovjećivati s tim izrazom. Doima mi se baš takvim, punim ljubavi, iako to možda ne obuhvaća energiju cijeloga svijeta (upitno je je li čovjek priroda koja ga okružuje). Ponaša se poput dobrog roditelja: ne kori dijete zbog neuspjeha, no ne krivi ikog drugog. Nekako oprašta naše različitosti, daje nam vremena, iako ne zastaje jer zna da mora proći. Nešto mi je u tom nazivu "ljeto ljubavi" baš zvonilo na 2017.
Onda sam provela brzu gugl pretragu kako bi saznala o povijesti izvornog događaja. Na neko intuitivno iznenađenje, prvi se pojavio naslov: "50. obljetnica Ljeta ljubavi". U meni je zaiskrila ljubav prema prirodi i svijetu koji je nekako uspije povezati s nama, pa koliko se pokušali ograditi. Ono lijepo, hipijevsko Ljeto ljubavi je bilo 1967. (koja se maloprije činila kao tridesetogodišnjakinja - posljedica mladog tisućljeća), te je pobudilo nadu i aktivizam u mnogima, dajući početni zamah nebrojenim pokretima za ljudska prava. Zastupljeno u Americi, i dijelom u Velikoj Britaniji, nastalo je iz malih zajednica - obitelji - kreativaca koje su se okupljale na mjestima poput North Beacha, Haight Ashburyja, Palo Alta, Berkeleyja, Seattla, New Yorka i Los Angelesa, a sveopći izljev ljubavi, sloge i poziva na poštivanje i potvrdu životnih prava su potaknula zabrinjavajuća politička zbivanja. Bližio se vrhunac američke upetljanosti u Vijetnamski rat te je nastupio novi val regrutiranja, na koji su proturatni aktivisti reagirali poznatom krilaticom: "Vodi ljubav, a ne rat!" Ljeto ljubavi je javnosti približilo brojne aktivističke pokrete: pokret za ženska prava, civilna prava, životinjska prava, pravo slobodnog govora, LGBTQ prava, seksualnu revoluciju, ekološki pokret, proturatni pokret; te su zaživjeli mnogi umjetnički pravci: poezija, likovna umjetnost, folk, jazz i rock 'n roll. Predivno je što nastane kad se zaljubljenim bićima omogući sloboda izražaja.
Službena internetska stranica oživljenog pokreta ga je prekrasno opisala:

" U nekim je trenutcima jedna riječ ili ideja toliko moćna da potpuno promijeni povijest; jedna generacija toliko uključena u trenutak da postane nezaustavljiva; jedno duhovno buđenje toliko duboko da u samom svom početku razbija svjetonazore, zaustavi svijet i učini da ga svi ljudi primijete. 

[...] 

BILI SMO SVUGDJE! Jednostavna ljepota misli se sve brže širila te su nas odjednom bili milijuni. Ovaj događaj, ovaj povijesni trenutak, koji je obuhvatio većinu 1967., je postao poznat pod nazivom: LJETO LJUBAVI 

[...] 

Poruka je bila jednostavna - svijet se ujedinjavao zbog jednog principa, jedne ideje

LJUBAVI!

i njene mantre

MIRA, SUOSJEĆANJA I RAZUMIJEVANJA. 

[...] 

Međunarodna zajednica je bila u čudu pred ovom eksplozijom kreativnosti. Sve je počelo s jednostavnom riječju, jednostavnom mišlju:

LJUBAV!

I generacijom slobodnih mislilaca koji su bili voljni ustati i biti primijećeni, ponosno proglašujući svoju voljnost da budu drugačiji. 

[...] 

[Ljeto ljubavi] predstavlja:

• Istinu i slobodu pojedinca. Slobodu izražavanja.

• Slobodu izbora - seksualnog, duhovnog i društvenog.

• Pravo da budemo drugačiji.

• Pravo da se odbijemo boriti, bez osuđivanja onih koji se jesu.

• Kreativnost, ljubav i poštovanje prema svemu. Pravo na promjenu.

• Pravo da mislimo samostalno. Voljnost da dijelimo s drugima. "

50thsummeroflove.com

Nekoliko se puta na stranici izdvaja riječ: LJUBAV! Na predivan, iskren način živi u dahu kompjutera i dozvoljava predah, mir, ispunjenje. Riječi i podaci se gomilaju, a svaki poput lebdećeg pera slijeće, niže se i stvara priču kojoj je jedina i istinska poruka: LJUBAV!

Našem ljetu:

Hvala ti. Hvala ti puno što jesi što jesi, pokušat ću biti što želiš da budem. Hvala ti.

        ♡

♡ Vinka ♡

        ♡

,, Moj grad "

moj grad me ne napušta, 

uvijek je sa mnom. 

u tišini sjećanja, 

u tišini šetnji do vrtića, parkića, posla... 

po ulicama 

i dobrodošlim stranputicama. 

prolaženje ispod drveta 

samo da osjetim lišće 

i zgrade koje ne poznam, 

a znamo se u dušu 

i pločnik koji pleše, 

svaka pločica

jedan osmijeh...

Vinka

,, Posljednja zdravica "

1930-ih, za Staljinove vladavine, trajanja režima koji je "zaboravio ljude", ako ih nije olako hapsio i izrabljivao, Anna Akhmatova piše ovu pjesmu. Pogođena smrću supruga i dragog prijatelja te dugim utamnjičenjem sina, pokušava oslikati životne uvjete i odati počast nebrojenim izgubljenim dušama, spasiti ih, ako, kako kaže, to Bog već nije učinio.

cca. 1934.

,, Posljednja zdravica "  

Uzdravlje našoj uništenoj kući, 

boli mog života 

našoj samoći zajedno; 

i vama, kažem, uzdravlje, 

lažućim usnama što nas iznevjeriše, 

mrtvim-hladnim, nemilosrdnim očima, 

i teškim istinama: 

da je svijet surov i krut, 

da nas Bog, zapravo, ne spasi.

Anna Akhmatova 

Prevela: Vinka Kavaza