1930-ih, za Staljinove vladavine, trajanja režima koji je "zaboravio ljude", ako ih nije olako hapsio i izrabljivao, Anna Akhmatova piše ovu pjesmu. Pogođena smrću supruga i dragog prijatelja te dugim utamnjičenjem sina, pokušava oslikati životne uvjete i odati počast nebrojenim izgubljenim dušama, spasiti ih, ako, kako kaže, to Bog već nije učinio.
cca. 1934.
,, Posljednja zdravica "
Uzdravlje našoj uništenoj kući,
boli mog života
našoj samoći zajedno;
i vama, kažem, uzdravlje,
lažućim usnama što nas iznevjeriše,
mrtvim-hladnim, nemilosrdnim očima,
i teškim istinama:
da je svijet surov i krut,
da nas Bog, zapravo, ne spasi.
Anna Akhmatova
Prevela: Vinka Kavaza
Nema komentara:
Objavi komentar